Restauracija starinskih vagona za turistički vlak u Španjolskoj

Video montaža i produkcija: Ignacio González, UTOPIA FILMMAKERS

Drveni osobni vagoni ovog tipa proizvodili su se u Španjolskoj do 1930-ih. Napravljeno je ukupno 406 jedinica koje su korištene kao vagoni trećeg razreda u putničkim vlakovima koji prometuju duž španjolske obale. Čak i kad su uvedeni metalni vagoni, željezničke kompanije nisu ih rado naručivale, jer su ljeta u Španjolskoj bila vruća, a drvene vagone bilo je lakše rashladiti.

Godine 1972. ukinut je treći razred za putnike, a tvrtke su se suočile s izborom - unaprijediti drvene vagone u status drugog razreda ili ih prestati koristiti. No, cijena nadogradnje bila je previsoka, a vagonima je promijenjena namjena. Pretvoreni su u kućišta, mobilnu radionice, trgovine, škole, a jedan takav vagon trenutno se koristi kao soba za sastanke u uredu RENFE Viajeros.

Starinski drveni vagoni ponovno su uvedeni 80-ih uvođenjem turističkog "Vlaka jagoda" - najbolje ocijenjenog putovanja starinskim vagonima od Madrida do Aranjueza i natrag kroz mnoge atrakcije madridske zajednice.

"Vlak jagoda" sastoji se od četiri putnička vagona i dva kombija. No, vlaga i vrijeme postupno su uništili drvene elemente konstrukcije, pa se ukazala potreba za kompletnom obnovom.

"Odmah smo naišli na problem: trebali smo nacrte vagona, kako bi osoba koja bi ih popravljala mogla restaurirati vagone zadržavajući njihov izvorni dizajn", kaže Juan José Peña, tehnički stručnjak u RENFE Viajeros. „Pošli smo od Riške povelje koja nam, s jedne strane, govori da je svrha obnove očuvanje i otkrivanje važnosti kulturne baštine, a sa druge strane, da se u tom procesu mora očuvati autentičnost (uključujući i metoda, dizajn, materijali i primjena), što uvjerljivo svjedoči o značaju ovog objekta."

Tamo gdje je prema izvornom planu bilo hrastovo drvo, korištena je hrastovina. U drugim slučajevima, gdje je planirano da vanjska obloga bude od tikovine, koje trenutno nema, odabrano je drvo sličnih karakteristika, -"iroko", poznato i kao "afrička tikovina".

"Otvorili smo unutrašnjost ovih automobila, ne znajući što nas čeka, isključivo na temelju planova starih više od jednog stoljeća jer su sami automobili stari gotovo sto godina."

Četiri vagona "Vlaka jagoda" izgrađena su 1920., 1923., 1927. i 1929. godine od strane različitih proizvođača, pa su se razlikovali po dizajnu. U videu je prikazan posljednji, najmoderniji automobil. Zanimljivo, najstariji (1920.) bio je u najboljem stanju.

U ovom projektu, drvodjelac Emilio González Rodriguez pozvan je da radi na vagonima, posebno za proizvodnju drvenih elemenata. U radionice RENFE Viajeros stigao je sa svojom mobilnom pilanom Wood-Mizer LT20.

"Ja sam obožavatelj Wood-Mizera! Ovaj stroj je moj najbolji pomoćnik", kaže Emilio. "Zahvaljujući mojoj pilani, obavio sam većinu posla na restauraciji vagona. Wood-Mizer pilana ne pili samo trupce. Ovaj stroj radi precizne rezove, što je jako važno kada radite zasebne detalje. Uštedio sam puno i drvo i vrijeme."

Pilana LT20 ima ugrađen elektronički uređaj koji potrebne dimenzije piljenica sprema u memoriju mikroprocesora, kako bi stroj radio fleksibilno i brzo.

Na početku projekta bilo je potrebno 16 greda za svaki automobil. Na kraju ih je bilo možda 40. Emilio je napravio dijelove za sve prozore i kapke - po dvadeset u svakom vagonu. Zatim je prešao na detalje interijera: rukohvate, ograde, podne daske. "I znate što mi je važno? Sam sam to napravio! Tipična pilana trebala bi uključiti barem još jednu osobu."

Emilijeva pilana odobrena je za prijevoz cestom. "Budući da moj Wood-Mizer ima dizel motor, dovezao sam ga sa svojim autom. Svi su bili zadivljeni i rekli: "Da, ovo vozilo je ono, što nam treba ovdje!"

"Ovo je brz i precizan stroj, koji će vam trajati cijeli život ako se o njemu dobro brinete. Idealan za stolara. Možete ga koristiti u radionici i općenito bilo gdje. Distributeri Wood-Mizera u Španjolskoj naučili su me kako upravljajte strojem. Uvijek ih mogu kontaktirati ako imam bilo kakvih pitanja," objasnio je Emilio.

U projektu je sudjelovala i restauratorica Andrea Novosad. Njezin je zadatak bio obnoviti sačuvane elemente. Također je tretirala drvene dijelove sredstvima za zaštitu od rupa svrdla, uskladila boju s bojama i doradila ih. Za metalne dijelove postupak je bio sličan; uključivalo je brušenje i bojanje antikorozivnim i zaštitnim emajlom.

"Novi dijelovi nastaju uz pomoć Wood-Mizer pilane. Moj posao je zaštititi ih, obojiti i doraditi", kaže Andrea. "Sjajna stvar kod ovih automobila je da iza njih stoji nevjerojatan inženjering. Ovo nije samo kutija prekrivena drvenim letvicama. Oni su dobro promišljeni sustavi postavljanja, istovara i pričvršćivanja koje treba naučiti i sačuvati. Nevjerojatna je sreća da se ovi stari vagoni nisu izgubili!"